Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

TUNIS - Zemlja Cocal-Cole

U ovom članku ću vam pokušat približiti Tunis, koji sam posjetila u srpnju. Kao defektolog doduše nezaposleni imam profesionalnu deformaciju uočavanja prilagođenosti za osobe s invaliditetom. Tako ću se u ovom članku osvrnuti i na prilagođenost Tunisa. Znam da ste tako puni predrasuda sad pomislili, kakva prilagođenost u Africi? Uvjeravam vas da je ono što sam ja vidjela i nije tako loše. Prvo pravilo koje sam naučila je da su Tunižani vrlo opušten narod.
 
U prijevodu oni su gora verzija naših Dalmatinaca. Njima je sasvim normalno da vam na aerodromu sa smješkom zažele dobrodošlicu pritom lagano listajući vašu putovnicu. To ne bi bio problem da do tog ugodnog smješka niste čekali više od sat vremena i da iza vas ne čeka još gomila ljudi. U prilog njihovoj ležernosti ide i činjenica da smo s aerodroma krenuli tri sata nakon sljetanja. Kad smo u dva ujutro napokon došli u hotel, tamo smo izgubili oko sat vremena u ispunjavanju papirića kako bi dobili ključeve od sobe. Ležernost se ne odnosi i na način vožnje u Tunisu. Tamo najsporije prometno sredstvo kao što je turistički vlakić vozi 60 km na sat i pretiče sve što mu se nađe na putu. Ne moram vam ni reći kako je kod njih ulaženje u škarice sastavni dio vožnje.
 
Druga za mene okrutna spoznaja o Tunsu bila je kako oni nisu gurmani. Ljudi moji oni stvarno nisu gurmani. Hladna jela u menzi na Cvijetnom su specijalteti za Tunis. Tunižani smatraju kako se želudac djeli na tri djela. U jednom dijelu treba biti hrana,u drugom dijelu voda, dok jedan dio treba biti prazan. Mene još uvijek muči kako oni to točno određuju, jer je meni poslije njihovih obroka uvijek pola želuca bilo prazno. Nije mi pomogla ni voda da se osjećam sitije.Ovo je svakodnevna ponuda doručka i to pazite po europskom standardu: kornfleks katkad, jaja kuhana tri ili pet minuta, uštipak, u većim količinama krastavac, kupus, zelena salata i rajeica, a salami i siru ni traga. Najzanimljiviji su sendvići. Ne, nemojte pomisliti bar nešto dobro. Sendvići su kruh namazan margarinom s naribanom mrkovom ili krastavcem. Uz sve to mogli ste popiti limunadu što vam je u prijevodu sok za razrjeđivanje od limuna. Nakon te bajne ponude hrane odlučila sam jedan dan na rubu gladi otići u pizzeriu kako bi si popravila prehranu. Naivno sam mislila kako je pizza svugdje ista. Ova pizza bi bila ista kad bi ignorirali činjenicu da je na njoj bio goveći parizer. Da, oni ne jedu svinjetinu. Kad smo kod toga što ne konzumiraju. Alkohol je strogo zabranjen. Zamislite si ekipa na koncertu luduje sa boćicama cole. Kod njih je cola hit piše. Ima samo jedan dućan s alkoholom, ali je ponuda više nego jadna. Toliko o njihovoj prehrani. Tunižani su kao ljudi jako ljubazni katkad malo i previše. Nema stvari koju ne bi za vas napravili, ali naravno za to očekuju napojnicu. Oni su mudro preuzili običaj davanja napojnica i to vam pri ulasku u zemlju prvo kažu. Što se tiče njihovih odnosa. Na sjeveru se samo starije žene zamotavaju, dok to na jugu sve žene rade. Muškarci su hranitelji obitelji iako sam ih ja vidjela da vise po cjele dane u kafiću. U kafiću nečete vidjeti ženu. Inače velika je razlika između sjevera i juga zemlje. Za njih vrijedi ona što južnije to tužnije. Na jugu ljudi žive u kućama koje su izdubili iz pijeska. Jug je prava Afrika odnosno pijesak i samo pijesak.
 
Sjever je turističko područje pretrpano hotelima. Turizam je u Tunisu osnovna gotovo jedina djelatnost. Zbog toga je za razliku od nas njima jako bitno kakvu sliku daju o sebi. Mislim da su zato tu prilagodbe za osobe s invaliditetom. Tako je njima svaki rubnik iscrtan crveno bjelim crtama kako bi se dobro uočio. U nacionalnom muzeju mozaika Bardo na ulazu smo vidjeli rampu doduše dasku, ali bitna je namjera. Ja bih rekla da su te prilagodbe napravljen, jer su oni smatrali da bi to turistima davalo bolju sliku. Nisam sigurna da je to baš uređeno zakonski u njihovoj državi. Imala sam prilike vidjeti jednu slijepu osobu i nitko ju od njih nije napadno gledao kao što se u nas može vidjeti. Možda je razlog tome što na području Afrike ima najveći broj slijepih. Jedna od zanimljivosti Tunižana je cjenkanje. Za svaki proizvod koji kupujte morate se obavzno cjenkati i pri tome potrošiti najmanje pola sata. Oni imaju teoriju da prevariti ne smiju, ali smiju nadmudriti. Cjenkanje počinje sa pitanjem otkuda ste, a potom vas zatrpaju svim mogučim stvarima prije nego što se snažete u rukama imate stvari koje vam možda i ne trebaju, a oni vas preklinju da ih kupite? Tunižani imaju svoje mišljenje o tome koje zemlje su bogate i prema tome određuju cijenu. Mi Hrvati spadmao u one jadne poput njih. Nemojte misliti da vam puno spuste cjenu zbog toga. Primjera radi za jednu srebrnu narukvicu početna cjena je 400 kuna, dobrim cjenkanjem možete ju spustiti na 50 kuna. Prva cijena je u biti šala jer nakon što vi smrknete lice jer vam je cijena visoka, oni vam kažu da je to tako reda radi i da ti sad daš svoju ponudu. Prvih dana izlazite iz dućana nezadovoljni jer vam je jasno kako su vas nadmudrili. Nakon nekog vremena i vi se naučite cjenkakti. Onda ste suočeni sa njihovim preklinjanjima kako imaju djecu gladnu i to njih petero i sl. Problem je jedino što nikad u biti ne znate koliko nešto stvarno košta. Ja sam se ravnala prema tome koliko bi nešto platila u Hrvatskoj i uglavnom sam sve jeftinije platila. Zanimljivo je kako su svi tuniški trgovci „studirali u Hrvatskoj“. Nakon Tunisa došlo mi je da teti u dućanu u Hrvatskoj kažem ne to je preskupo i može li za manje. Ima još mnogo zanimljivosti koje bi vam mogla napisati o Tunisu. U svakom slučaju to je najbolja zemlja za upoznati jedan drugi svijet. Predost je u tome što je Tunis dosta otvorena arapska zemlja i ne morate brinuti za svoju sigurnost. Ukoliko netko poželi ići Tunis savjetujem da posjeti i jug zemlje. Kako sam već rekla jug je prava Afrika, dok je sjever nešto tipa Španjolske. Za kraj svima vama koji ste ovo čitali „šukran“ što je hvala i „selam alejkum“ što je doviđenja.