Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Putovanje Ivanić-Grad-Split-Vela Luka – Vela Luka-Split-Ivanić-Grad

 
Kako već niz godina odlazim na godišnju rehabilitaciju u Vela Luku tako sam i ove godine išla.
  
Krenula sam na put 02. 07. 2011., u večernijm satima vlakom iz Ivanić-Grada direktno do Splita. Obzirom da vagoni nisu prilagođeni za osobe s invaliditetom sa smanjenom pokretljivošću, tj. u invalidskim kolicima, iako sam u pratnji roditelja, kod ulaska u vagon trebam dodatnu pomoć. U Ivanić-Gradu kod ulaska u vlak su mi pomogli ljubazni djelatnici željeznice i smjestili me u kupe. Putovanje je bilo ugodno, u ranim jutarnjim satima 03. 07. 2011. stigli smo u Split gdje su nas dočekali djelatnici željeznice i pomogli kod izlaska iz vlaka.
 
Putovanje za Vela Luku nastavila sam Jadrolinijinim brodom «Korčula». Posada broda bila je vrlo susretljiva. Pri ulasku u brod pomoglo mi je osoblje posade, pomičnim stepenicama stigla sam na palubu u svojim kolicima. Brod je lijepo opremljen, također ima wc za osobe s invaliditetom koji je uredno održavan, što je hvalevrijedno. Ploviba je bila lijepa, ljuljanjem na malim valovima sretno smo stigli u Vela Luku. Kod izlaska također mi je pomogla ljubazno osoblje posade.   
  
Započela sam svoju rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju «Kalos» Vela Luka. Brzo su mi prošla tri tjedna uz terapije koje mi pomažu te donesu mali pomak na bolje, lijepo vrijeme, puno plivanja i druženja s gostoljubivim Vela Lučanima.
Povratak kući 22. 07. 2011. u popodnevnim satima također sa Jadrolinijinim brodom «Korčula». Osoblje posade je vrlo obzirno prema osobama s invaliditetom, uvijek pomognu kod ulaska i silaska na pomičnim stepenicama i gdje god treba. Smatram i osjećam potrebu da pohvalim posadu da se i drugi ugledaju na njihovu susretljivost.                 
 
Oko 17 sati smo stigli u Split. Do polaska vlaka za Ivanić-Grad imali smo 3 sata na raspolaganju.
U međuvremenu sam imala potrebu otići na wc. Na autobusnom kolodvoru postoji wc s oznakom za osobe s invaliditetom. Trebala sam u wc-e, međutim vrata su bila zaključana. Čekala sam nekih pet minuta, ali nikoga nije bilo. Otišla sam do šaltera za informacije i ukazala djelatnici za problem, iznenadila se te preko razglasa nekoliko puta pozvala djelatnicu koje ni od kuda. Čekala sam još 10 minuta i otišla neobavljenog posla. Bila sam u neposrednoj blizini i nakon još dodatnih 10 minuta se pojavila. Kada sam došla počela je govoriti da tu drži svoje stvari i novce i da mora biti zaključano. Wc pravo skladište. Mislim da se još uvijek ne shvaća da osobe s invaliditetom putuju i zašto wc služi. 
 
Došlo je vrijeme ulaska u vlak, s polaskom u 20.30 h dočekali su nas djelatnici željeznice. Vrlo ljubazno su pomogli, s kolicima su me unijeli u vlak što nije nimalo lako. Smjestili su nas u kupe i imali nas na brizi cijelim putem do Zagreba. U Zagrebu su nas pozdravili, a putovanje smo nastavili s drugim kondukterom manje odgovornim. U Ivanić-Gradu su nam pomogli prometnici vlakova.
 
Sve je dobro što se dobro završi kao i ovo moje putovanje je lijepo i dobro završilo. 
 
Da bi bilo ovako dobro izorganizirano putovanje unaprijed treba dogovoriti sa željeznicom u Zagrebu ili u mjestu polaska te ukazati na poteškoće koje su prisutne i zamoliti za pomoć. Osobe s invaliditetom - putujte željeznicom.