Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Iinvalidnina tijekom i nakon radnog odnosa

Evo da se ponosno pohvalim da sam dobio posao – početkom ovog mjeseca stupio sam u radni odnos kod Trgovačkog suda u Rijeci, na radno mjesto sudačkog vježbenika. Uz zadovoljstvo i radost moje obitelji i mene što sam uspio dobiti željeni posao u struci za koju sam se obrazovao i ulagao dostojanstveni trud te optimističnu hrabrost, s veseljem primam mnogobrojne reakcije svojih sugrađana, koji su pohvalno naklonjeni činjenici da je mladić koji boluje od progresivne bolesti i kreće se u invalidskim kolicima, dobio priliku biti ravnopravan dio našeg društva, konačno i kao zaposlen.

Sve je to lijepo, divno i pohvalno, no postajem svjestan jednog segmenta ulaska osobe s invaliditetom u radni odnos i pomalo apsurdan odnos na koje to naše zakonodavstvo regulira. Nespretno je, pomalo i glupo, no bez obzira na to – neupućivanje na vaša prava, odnosno nepoznavanje vaših prava, osobno smatram da je mnogo gora i/ili teža nepravda našeg zakonodavstva koju ono neprofesionalno dopušta. Naime, vjerujem da je većini osoba s invaliditetom poznato kako pravo na osobnu invalidninu gube ukoliko ostvaruju plaću, mirovnu ili bilo koji drugi novčani dohodak, te koliko god to bilo stupidno i nepravedno jer nikakvim dohotkom se naš invaliditet ne umanjuje, zaposlena osoba s invaliditetom dužna je svog socijalnog radnika u sebi nadležnom Centru za socijalnu skrb, obavijestiti o svom zaposlenju odmah po primitku prve redovne plaće (ne odmah po zaposlenju, nego tek po primitku plaće). No taj gubitak osobne invalidnine, što nas vraća na ono nepoznavanje i neupućivanje na naša zakonom zajamčena prava, što ja pripisujem spomenutoj bahatosti, nekorektnosti i neprofesionalnosti rada državne uprave i njenih službi, nije stalan i gubitkom novčanog dohotka, odnosno plaće (bez obzira o kakvom raskidu radnog odnosa se radi) imamo pravo na ponovno primanje osobne invalidnine. Naime, nakon raskida radnog odnosa trebate kopirati odjavu poslodavca i prijavu nezaposlenosti kod Zavoda za zapošljavanje, odnijeti to do svog socijalnog radnika u nadležni Centar za socijalnu skrb i potpisati zahtjev za ponovnim aktiviranjem prava na osobnu invalidninu. Vaš socijalni radnik obavijestit će vas ako su možda potrebni neki novi nalazi ili novo vještačenje, no ako se radi o stalnom oštećenju ili progresivnoj bolesti, najčešće to neće biti potrebno. U svakom slučaju, postupak ne smije trajati duže od šest mjeseci, a novac za zaostatke u vremenu u kojem je postupak trajao, biti će vam jednokratno isplaćen.

Realno, osobna invalidnina baš i nije preveliki iznos radi čijeg gubitka bi se osoba s invaliditetom bojala zaposliti. S druge strane ona je naša težnja za ravnopravnim participiranjem u društvu i želja za "normalnim životom", a to se, vjerujte, nikakvim novcem ne može zamijeniti. Ipak, ponovno realno, novac je važan faktor današnjeg života i uz već nepravedan odnos države prema onim osobama s invaliditetom koji imaju dovoljno dostojanstva i hrabrosti, krajnje je neodgovorno dopuštati neupućivanje i manipulaciju istim. ¸ Moja poruka za kraj; držite se, prijatelji!