Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Kino projekcija «Moram spavat anđele»

8. travnja, u Cinestaru odražana je premijera filma «Moram spavat anđele», koji je time postao prvi hrvatski film koji smo prilagodili za slijepe a prikazuje se u redovnoj kino distribuciji.

Pročitajte kako je ideja o prilagodbi tekla od početka do danas.
 
SLUŠAM DAKLE VIDIM
Ideja za prilagođavanje filmova slijepim osobama potekla je s prvog Ljetnog kampa na otoku Krku. Na Ljetnom kampu zadali smo si zadatak da ćemo smisliti i razraditi ideju kako obilježiti Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. prosinca. Te 2005. godine na kampu je bilo nas osmero. Svi smo trebali iznijeti barem jednu ideju za obilježavanje tog dana. Ja nisam znala što bih rekla, nego sam izrazila želju da bih htjela otići u kino gledati film bez da mi netko prepričava što se događa, te da tako smetamo ostalima. Nije mi bilo ugodno kada bi mi primjerice sestra rekla kako nas ljudi pogledavaju, jer stalno šapućemo. Tu moju želju zapisala je Svjetlana na papir. Nisam poslije o tome razmišljala. Bilo mi je važno da sam si olakšala dušu i da me neće više vući za rukav «hajde reci neku ideju nisi još ništa». Bila sam sretna što su to prihvatili kao ideju i nisu me više gnjavili. Kada smo došli u Zagreb, više se ne sjećam kako je to točno bilo, odlučili smo obilježiti Međunarodni dan osoba sa invaliditetom baš kino projekcijom. Perica, tada aktivni član udruge, rekao je da njemu filmove prepričava dečko njegove sestre te da to jako dobro radi. On nam je tako na prvoj projekciji u kinu Cinestar govorio naraciju filma Oliver Twist. Za tu projekciju od Simultane smo dobili na korištenje konferencijsku opremu. Svatko od gledatelja dobio je slušalice sa prijamnikom, a narator s mikrofonom i miksetom sjedio je u zadnjem redu i pričao što se događa. Stvarno je to dobro odradio (čitao je titlove i objasnjavao scene). Na tu projekciju bili su pozvani brojni uzvanici. Među njima bio je i jedan redatelj. Njemu se jako svidjela ideja, te nam se nakon projekcije javio i rekao da će nam pomoći da ideju razvijemo i realiziramo. On (Tomislav Žaja) nas je spojio s glumcem Goranom Grgićem i Ater studijom.
 
Uslijedili su sastanci s njim, u Cinestaru, Blitzu i Ateru da dogovorimo koji bi način uz današnja dostignuća tehnologije bio najbolji za našu ideju. Dogovorili smo se da bi naracije svakako trebalo unaprijed snimati, da će naraciju raditi jedan ili dva glumca (ovisno da li treba samo naracija ili i čitanje titlova), te da treba nabaviti opremu. Usljedila je početna faza snimanja filmova i procjena što je najbolje. Jedan glumac koji čita titlove i pripovjeda naraciju ili dva od kojih bi svatko radio jedan dio, te da li staviti muški i ženski glas ili je svejedno. Ustvrdili smo da je najbolje da budu dva glasa od kojih svaki radi jedan dio i da na jednom filmu budu muški i ženski glas jer se tako lakše prati film. Počeli smo stvarati bazu glumaca za naraciju. Tu nam je uvelike pomogao Goran koji nam je zakazao sastanak u HDDU-u gdje smo upoznali dvoje novih naratora, Maju Petrin i Damira Markovinu. Kako se glumci ne bi s tim susreli prvi put u studiju odlučili smo napraviti kratku obuku. Tako su Suzana i Damir Markovina te Perica i Kristina Krepela otišli odgledati kazališnu predstavu. Tu su glumci trebali pričati slijepoj osobi koja je s njima što se događa na sceni, a slijepa osoba im je u tome trebala pomoći postavljajući pitanja ukoliko joj nešto nije dovoljno jasno kako bi glumac stekao osjećaj što je bitno prenjeti slijepoj osobi da može pratiti predstavu ili film. Nakon tih predstava došli smo na ideju da naš projekt treba proširiti i na kazališta. Goran je rekao da bi to mogli raditi glumci u mirovini.
 
Uz snimanje naracije za 5 filmova i jedan crtić, te stvaranje baze naratora prošle godine od sredstava koje smo dobili za projekt kupili smo i opremu koja je trenutno najbolja za naš projekt. Dobivajući teško dozvole za snimanje naracije stranih filmova odlučili smo se za početak okrenuti više hrvatskim filmovima jer lakše stupimo u kontakt s redateljima. Tako smo prvo prilagodili film Pjevajte nešto ljubavno, a sada i Moram spavat anđele, koji je postao prvi film u hrvatskoj povijesti koji na redovnoj premijeri ima naraciju za slijepe, te ga se i nakon premijere može doći gledati u kino također u redovnim projekcijama.
 
SVE NAŠE NARACIJE:
1. Oliver Twist, narator Vlatko Brčić, uživo
2. Preko ograde, narator Goran Grgić, sinhroniziran na hrvatski, snimljeno
3. PARFEM-povijest jednog ubojice, narator Goran Grgić, dijalozi Goran Grgić, snjimljeno
4. Ray, narator Goran Grgić, dijalozi Kristina Krepela
5. Pjevajte nešto ljubavno, narator Damir Markovina, snimljeno
6. BABEL, narator Goran Grgić, dijalozi Barbara Nola
7. Miris Žene, narator Barbara Nola, dijalozi Damir Markovina
8. Moram spavat' anđele, narator Barbara Nola