Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Studijski posjet Bruxellesu

Studijski posjet Bruxellesu22. ožujka 2010., ujutro, Martina Ćavar i ja smo uzbuđeno krenule na put avionom, koji je za mene bio prvi let nakon 20 godina, a Martina koja nikad nije putovala avionom, bila je sva prestrašena, no nakon nekoliko minuta strah je zamijenilo oduševljenje.

Prolazili smo iznad Alpa, iznad kojih se pružao prekrasan pogled koji se ne može opisati riječima!! Tek tada smo shvatile kolika je veličina Alpa, i koliko doživljaj geografskog pojma ne može biti zamijenjen pukim štrebanjem na satovima geografije.   
Nakon dva sata leta stigle smo do metropole EU i krenule u razgledavanje grada, jer smo imale cijeli slobodan dan. Iako nas nije baš poslužilo vrijeme (skoro cijeli tjedan je padala kiša i užasno je puhalo), Bruxelles nas se dojmio multikulturalnom veličinom i znamenitostima, kao i neizostavnim belgijskim pralinama i pivom od višanja i malina.
 
„Ubile“ smo se tražeći Maneken pisa, a tek kasnije smo se se smijale kada smo shvatile da nam je bio gotovo ispred nosa, samo što je bio puno manji nego što smo očekivale.
 
Sad da malo objasnim razlog posjeta Bruxellesu. Budući da radim na projektu „Centar za male mobilne službe pomoći osobama s invaliditetom“ koji pruža usluge prijevoza, prilagodbu literature i usluge asistenta u nastavi za studente s invaliditetom, prijavila sam se na studijski posjet pod nazivom “Developing community-based provision of social services for people with disabilities”, čiji je cilj bio upoznati sudionike s europskim politikama i strategijama vezanima uz pružanje socijalnih usluga osobama s invaliditetom, te im ponuditi mogućnost za razmjenu i umrežavanje s drugim organizacijama civilnoga društva na europskoj razini. Tako su, uz Hrvatsku, sudjelovali predstavnici različitih organizacija civilnoga društva iz jugoistočne Europe, odnosno iz zemalja kandidatkinja za pristupanje Europskoj uniji: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Srbija i Turska.
 
Kao predstavnici Hrvatske sudjelovali su Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida, Hrvatski savez društava multiple skleroze, Udruga osoba sa cerebralnom paralizom i polio, te Udruga Zamisli.
 
Studijski posjet institucijama EU i edukacija koju su nam pružili vodeći europski pružatelji usluga rehabilitacije osobama s invaliditetom su bili organizirani uz pomoć TAEIX-a, instrumenta tehničke pomoći i razmjene informacija Glavne uprave za proširenje u Europskoj komisiji, a u sklopu je programa People to people (P2P).
 
Tijekom studijskog posjeta održana su brojna predavanja stručnjaka koji su govorili o europskim institucijama i glavnim tijelima EU, procesu donošenja odluka u Europskoj uniji, programima, strategijama i propisima vezanim uz pružanje socijalnih usluga osobama s invaliditetom, politici dobre prakse, pa se između ostalog govorilo i o EU akcijskom planu za osobe s invaliditetom, izvorima Europskih fondova, Europskom forumu mladih s invaliditetom (EDF), Europskoj organizaciji za osiguranje socijalnih usluga za osobe s invaliditetom (EASPD), Konfederaciji obiteljskih organizacija (COFACE), Europskoj platformi za rehabilitaciju (EPR) i još mnogo korisnih informacija.
 
Jedan dan smo imali izdvojen za posjet Regionalnom uredu Valencije gdje se moglo čuti o primjerima dobre prakse za osobe s invaliditetom, zatim posjeta Ekonomskom i socijalnom vijeću, te Europskom parlamentu gdje sam saznala da postoje intergrupe za OSI unutar Parlamenta, a najzanimljivija mi je bila posjeta Charlemagne Building gdje se održao sastanak pojedine nacionalne delegacije sa relevantnim referentom u sklopu proširenja Europske komisije (razgovor o napretku pregovora Hrvatske sa EU).
 
Ovo mi je bilo nadasve zanimljivo i korisno iskustvo, jer smo međusobno razmjenjivali iskustva, znanja i primjere dobre prakse, te sam shvatila koliko sam ovom posjetom postala svjesna da je Hrvatska na znatnoj većoj razini od zemalja na Balkanu. Nažalost, i da smo na nižoj razini u usporedbi s nekim drugim europskim zemljama (npr. Španjolska koja ima vrlo dobre zakone za OSI koji se primjenjuju u praksi, pogotovo za osobe oštećena vida). Također, na pitanje jedne sudionice da li će se prava OSI, kad njena zemlja uđe u EU, poboljšati, odgovor je bio da to, između ostalog, ovisi o njenoj organizaciji i njihovim aktivnostima, jer tek ako se nešto poduzima, promjene se mogu očekivati i obratno. Ovom posjetom sam također postala svjesna kolika je važnost umrežavanja s drugim organizacijama civilnoga društva na nacionalnoj i europskoj razini.