Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Hrvatski pravni akti o nama

Živimo u jednoj mladoj državi koja se, bez obzira na povijesne aspekte koji govore u prilog 14. stoljetnog prebivanja našeg naroda na ovim prostorima I njegovom razvoju unutar povijesnih prilika I zbivanja, nanovo izgrađuje kao slobodna I samostalna demokratska država. Ako mi dozvolite da sa strane pustim društveno stanje naroda napaćenog traumama Domovinskog rata I slabo ekonomsko stanje ljudi koji se još nisu navikli na surovost novonastalog kapitalizma, te se posvetim političkoj I pravnoj regulaciji naspram nas, osoba s invaliditetom.
Kao politički neaktivan mladić ne bih duljio naspram političke atmosfere u našoj zemlji povodom osjetljivošću prema osobama s invaliditetom, jer nikako se ne mogu oteti dojmu da se senzibilnost za naše uvjete života cinično koristi samo u skupljanje jeftinih političkih poena, te ću stoga kao diplomirani pravnik ukratko pronalizitati odnos pravnih akata spram našoj populaciji.

Najjednostavnije, u našoj pravnoj literaturi koriste se različite definicije i pojmovi za osobe s invaliditetom. Tako se navode pojmovi poput invalidne osobe, osobe s hendikepom, osobe s posebnim potrebama, osobe s teškoćama, tjelesno i mentalno oštećene osobe i sl.

U Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstvena definicija osoba s invaliditetom. Pitanje je, logično, koliko je to u skladu sa pravnim sustavima Europske Unije? Različiti sustavi unutar jedinstvenog pravnog sustava naše države, a pritom napominjem da ne govorim o nekoj državi s desecima ili stotinama milijuna građana, koriste također i različite pojmove, što ponekad rezultira manjim ili većim praktičnim problemima. Tako u našoj zemlji sustav socijalne skrbi koristi pojam tjelesno ili mentalno oštećene osobe, dok sustav prosvjete koristi pojam djeca i mladež s teškoćama u razvoju, a sustav mirovinskog osiguranja i zapošljavanja koristi pojam osobe s invaliditetom.

Prema jednoj od novijih definicija koju daje Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom iz 2002. godine, osoba s invaliditetom je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu.

U Republici Hrvatskoj se sve češće koristi i pojam osobe s posebnim potrebama. Ovaj je pojam posljedica sve više prisutne inkluzije, koja se temelji na osnovnim ljudskim pravima i podrazumijeva ravnopravnu participaciju u socijalnom životu, odnosno upravo podjednake šanse za sve. Tome je preduvjet svjesnost i aktivni angažman društvene zajednice u stvaranju uvjeta, ponajprije putem mjera "pozitivne diskriminacije" s primjerom ostalih europskih zemalja, za zadovoljenje svakodnevnih potreba osoba s invaliditetom. Same osobe s invaliditetom ističu međutim neprimjerenost ovog pojma, jer se, kako ističu, ne radi o zadovoljenju posebnih, već uobičajenih ljudskih potreba.

Imaju li sva ova pravna trabunjanja veze ili ne, svakako je da govoreći o osobama s invaliditetom govorimo zapravo o osobama s određenim problemima u životu, a sasvim je logički od države koja se u Ustavu proklamira kao socijalna, posveti rješavanju tih problema. A kad ono, ispada da ne samo da se ti problemi gomilaju, nego se gospoda u zakonodavnom tijeu ne mogu dogovoriti ni kako nas nazivati… Ma super!