Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Biti mlad s invaliditetom

Ove godine je tzv. 10. obljetnica da se krećem u invalidskim kolicima. Naime, u 7-oj godini mi je dijagnostificiran početni stadij progresivne mišiće distrofije i od tada mi je hod, odnosno rad mišića cijelog tijela, postepeno počeo slabiti. Počeo sam se jako brzo umarati, gubiti ravnotežu, koristiti jednu pa zatim i obje štake, sve dok u svojoj 13-toj godini nisam sjeo u invalidska kolica.

Pubertet, adolescencija, srednja škola, prve ljubavi, izlasci, druženja, glupiranja, mladenačka buntovnost, inat, svojeglavost, naivnost… Kao i svaki drugi mladi čovjek u tim godinama, bio sam u potrazi svoje uloge u ovom životu i izgradnji svoje osobnosti. Nije bilo lako, kao što to i ostalim mladima nije baš lako, a činjenica da imam invalidnost mnogo više je otežala to prihvaćanje i pokušaj da si napravim izglednije šanse za boljom budućnosti.
U tom vremenu dvije su me situacije smetale. S jedne strane nikakva arhitektonsko-građevinska prilagođenost mjesta na koji mladi izlaze i nedostatak prijevoza za osobe s invaliditetom, a s druge strane mnogobrojni znatiželjni i sažaljivi pogledi koji bi kao izraz mentalnih barijera naglašavale neprihvaćenost ili bar nejednakost u društvu. Kada si mladić koji mora prihvatiti da će mu cijeli život biti znatno otežan zbog nečega čemu ni najmanje nije kriv i dok se tako trudi skupiti hrabrost dostojanstveno se pomiriti s time, neopisivo mnogo boli kad vas netko pogledom osudi kao manje vrijednog zbog nečeg što sami ne možete razumjeti niti ikako na to utjecati.

Zašto kod mog sjedenja u invalidskim kolicima jedino što je drugima bitno jest upravo to, dok su sve moje kvalitete i osobine čovjeka neusporedivo manje vrijednosti?

Danas kad imam 23 godine i uspio sam prevladat to teško životno razdoblje, objavio sam 5 knjiga i uspio diplomirati pravo. Vjerujem da sam time pokazao da mladi s invaliditetom definitivno mogu i znaju, te mi je osobito drago što je naše društvo polako počelo shvaćati da na to imamo i pravo.