Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Predrasude

Mladost je vrlo osjetljivo razdoblje u životu svakog čovjeka, kada je svatko od nas u izgradnji svoje osobnosti i u potrazi za svojim stajalištima u životu. I najmanja sitnica tada može stvoriti problem jer smo još emotivno nestabilni, nesigurni u sebe i naivni u lakovjernosti da svi su ljudi dobronamjerni. I tada nas ponajviše smeta naš invaliditet i tako lako nas užasno jako mogu povrijediti reakcije drugih ljudi. Bile one samo primitivne predrasude naivnih ljudi, bie one možda čak i sasvim spontano nezlonamjerne, sasvim je nebitno – zna to zaboljeti ko' sam vrag…


Tko se od nas barem jednom u svom životu nije našao duboko povrijeđen oholim ponašanjem onog drugog, pa makar to bio i potpuni neznanac i potpuno nam je nevažno njegovo ponašanje, a da on to pritom nije niti primijetio, a kamoli da nam je to namjerno htio učiniti?

To još i nije tako velika i nešto previše bitna stvar kad se doisa radi o nekom prolazniku kojeg ne poznajemo, no kada se takvo ponašanje očituje u odnosima koje voljeni i prijatelji, koji su nam u životu bitni i jako nam je stalo do njihovog stajališta te nas njihovo ponašanje može mnogo povrijediti, imaju prema nama, nastaje veliki problem.

Takvo ponašanje zove se ponašanje potaknuto predrasudama koje čovjek drži u sebi, a ono bez obzira bilo s namjerom ili sasvim slučajno, onog drugog čovjeka itekako vraški zna zaboljeti.

No što su predrasude uopće? Krenimo od početka i recimo da su predrasude naše instinktivno loše mišljene o nečemu što nam je drugačije i toga se pomalo i bojimo. Prvo, zašto je loše mišljenje? Pa baš zato što je drugačije od onog na što smo mi navikli. Drugo, zašto bi se toga bojali? Zato što je u prirodi ljudi da se plašimo onog što ne poznajemo? Treće, pa zašto stalno bježimo od tog nepoznatog, a ne da to jednostavno upoznamo? Iz istog razloga, imamo fikciju da nam je sve nepoznato nešto loše ili ružno, pa onda se bojimo kako bi to utjecalo na nas ako bi to upoznali. Vajda jednostavno mislimo da ako ignoriramo naše razlike one e nestati. Četvrto, ma je li to baš tako? Nije, da bi strah od nepoznatog nestao trebamo to upoznati. Tko zna, možda shvatimo da nisu baš sve naše razlike tako ružne i da su mnogo ljepše kada se ih ne plašimo nego smo ih spremni prihvatiti…

I na kraju, peto, a tko najbolje može upoznavati s razlikama? Upravo onaj tko ih ima. Stoga budimo otvoreni, ponosni i bez ikakvog srama govorimo o našim razlikama i kako se dobro nosimo s njima.

Naše razlike su naše posebnosti. Netko ima svoje mane i nedostatke, drugi pak vrline i prednosti. Sve su to naše posebnosti i čine nas unikatnim, jedinstvenim.