Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Pokušaji i neiskorištene prilike

Pogledajmo nebo, modro i beskrajno plavetnilo i tek pokoji oblačić razigranih oblika, što nam ponekad sakrivaju sunce i smetaju nam da na svojoj koži uvijek osjećamo toplinu nježnog dodira njegovih zraka.

Gdje si sunce moje i zašto ne osjećam tvoju toplinu? «Što je sunce ako ne grije?»
 
Nekako su nam u današnjem svijetu dosta pobrkane prave vrijednosti u životu. Okupirani smo sasvim prolaznim stvarima, jako ih želimo i trudimo se za njih iako nemaju ono značenje kakvo im prepisujemo… I često smo uhvaćeni u životnim situacijama koje nemaju previše smisla i iz njih gotovo nikad nema izlaza.

Kao da svi zaboravljamo na ono što je sveto, što su nas od malena učili i što nas uistinu čini ljudima… Obitelj, naš dom, ljubav, netko da nas voli, radost na licima najmilijih nam, briga za voljene, dobrota, poštenje, iskrenost, poštovanje… Imamo potpuno krivu percepciju života i ljudi u njemu. Osuđujemo ih i cijenimo po nacionalnosti, rasi i boji kože, vjeri, kulturnom i političkom opredjeljenju, materijalnom bogatstvu, tjelesnoj invalidnosti…

Gdje si srce moje i zašto ne osjećam tvoju ljubav? «Što je srce ako ne voli?»

Tražimo smisao života ondje gdje ga nema i nikad ga nije ni bilo, vjerujemo u krive osjećaje i gajimo takve strašne porive i osobine svog bića, da si ih uporno ne želimo priznati, a i kad nas natjeraju uvijek nađemo nekoga ili nešto što bi krivili.

Pa što se dogodilo s onom ljudskošću, što se dogodilo s onim da je dovoljno drugog čovjeka samo pogledati u oči i odmah znati sve ono najvažnije o njemu? Zašto je važno u kako skupim dječjim kolicima gura bebu? Zašto je važno koje dijete u vrtiću nosi obuću nekakvog zvučnog imena ili s koliko skupom igračkom se igra? Zašto je mladima u srednjoj školi jedino važno koliko skup sat ili mobitel netko ima? Kakva je to ljubav ako se zaljubljujemo u nekog samo zato što vozi dobar auto i vodi nas na skupe večere? Je li kod vjenčanja nužno da naš životni suputnik ima stan, skup namještaj i dobar posao? Zašto na fakultetu svi studenti znaju da će kad diplomiraju bez obzira koliko su pametni i vrijedni, posao uvijek lakše dobiti oni kojima roditelji imaju veze i poznanstva?


Zašto smo si sami stvorili tako okrutan i nepravedan svijet i zašto ne pokušavamo učiniti ništa kako bi to barem pokušali promijeniti?

Ja hoću, barem ću pokušati. Malo je prilika promijeniti svoj život i učiniti ga boljim. kada dobijemo takvu priliku najmanje što možemo je pokušati je iskoristiti…

«Strah? Najveći strah u životu je da ne ostanemo sami sa neiskorištenim prilikama…»