Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog.
O temi tolerancije kroz dva eseja pisali su Jan Sirovica i Antun Solarić, Teodora Heruc te Ema Krošelj.
Tolerancija među adolescentima
Adolescencija (od kraja puberteta, 14. godine, do početka zrelosti, 20.godine) je razdoblje intenzivnih tjelesnih (fizičkih), čuvstvenih (emocionalnih) i spoznajnih (kognitivnih) promjena. Promjene zahtijevaju od nas visoku razinu snošljivosti i uvažavanja drugih što znači da je gradnja tolerancije condicio sine qua non (lat. uvjet bez kojega se ne može). U ovom eseju ćemo objasniti pojmove vezane uz temu. Tolerancija je prihvaćanje različitosti, drugačijih moralnih vrijednosti, poticanje razgovora, razumijevanja i praštanja među adolescentima, uvažavanje tuđih emocija, ideja, stavova, načina življenja. Najčešće je učimo od svojih roditelja, vrtićkih odgajatelja, učitelja i profesora. Tolerancija je ključna komponenta za izgradnju inkluzivnog (uključujućeg), stabilnijeg i prosperitetnijeg (naprednijeg) društva te ravnopravnost postojanja. Ravnopravnost postojanja se odnosi na osiguranje da svaki adolescent, bez obzira na socijalni status, spol, rod i rasu, ima pravo na jednak razvoj i obrazovanje, drugim riječima, svi imaju jednaku priliku za uspjeh. Tolerancija se smatra bazičnom vrijednosti u životu. Različitost kod adolescenata često ima negativno značenje, no u stvarnosti ona čini društvo interesantnijim i bogatijim. To treba slaviti, a ne tretirati kao prijetnju. Također je i empatija izrazito važna stvar. Ona predstavlja sposobnost „stavljanja u tuđe cipele“, to jest sposobnost razumijevanja osjećaja drugih ljudi. Kroz nju adolescenti postaju svjesni svojih postupaka i posljedica koji oni donose. Razgovor je ključna komponenta za izgradnju tolerancije. U adolescentskoj dobi, adolescenti počinju oblikovati vlastita stajališta i potrebno je promicati komunikaciju radi boljeg razumijevanja. Praštanje je isto važna komponenta za održavanje emocionalnog zdravlja. Adolescencija je obično vrijeme sukoba i nesporazuma stoga nam praštanje omogućuje da budemo iznad prepirki, svađa, sporova i time stvorimo osnovu za podizanje odnosa s nekim. Ako još uložimo trud, vrijeme, čisto i otvoreno srce, odnos može rasti, razvijati se i postati dubok, vrijedan i kvalitetan. Razumijevanje označava gledanje šire slike, promatranje izvan okvira, opažanje šire perspektive, motrenje pozadine. Svaki adolescent ima svoj karakter te je logično da se svi karakteri ne mogu međusobno poklapati, ali vrijednosti nam govore da svi moramo surađivati sa različitim stajalištima.
Zaključujemo da kroz toleranciju, ravnopravno postojanje, prihvaćanje različitosti, empatiju, razgovor, praštanje, razumijevanje, što sve gradi cjelinu, toleranciju, adolescenti mogu izgraditi bolju budućnost za sebe i druge. „Tolerancija nije znak slabosti, već snage i zrelosti.“.
Jan Sirovica i Antun Solarić
TOLERANCIJA
Tolerancija se definira kao uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. Tolerancija je stav koji trebamo zauzeti u trenutku neslaganja i susretanja s nekim različitim od nas. Ona nam pomaže održati mir i izbjeći sukobe. U današnje vrijeme tolerancija je često zaboravljen pojam. Ljudi misle da su jedine opcije - sloga ili nesloga. Tolerancija je prihvaćanje različitosti i "sloga u neslozi". Moramo se naučiti biti različiti jer se samo na taj način može postići mir. Mi sami biramo toleranciju svakodnevno, u svakom susretu sa drugim ljudima, u svakoj vrsti komunikacije sa bilo kime. Tolerancija ima dvije bitne razine: spoznajnu (kognitivnu) i čuvstvenu (emocionalnu). Na spoznajnoj razini, u mislima i tvrdnjama, ljudi sami sebi priznaju da im se ne sviđaju običaji neke zajednice, jezik nekoga naroda, vjerovanja i slično, ali im priznaju pravo na te običaje, jezik ili vjerovanja. Na čuvstvenoj razini tolerancija znači zatomljivanje negativnih osjećaja prema nekomu ili nečemu i sprječavanje njihova izražavanja. Toleranciju možemo naučiti. Sve kreće od obitelji - gledajući nekog tko ima tolerantne obrasce ponašanja djeca će ih usvojiti. Učenje i usvajanje tolerantnog ponašanja ne staje u obitelji, djeca uvijek uče i upijaju sve informacije oko sebe. Tako bi djeca i u školama mogla uočiti različite obrasce ponašanja drugih osoba, svojih vršnjaka. Potrebno je prethodno usmjerenje kako bi djeca znala kojim putem krenuti i kakvo je ponašanje ispravno. Ako buduće generacije krenemo intenzivnije učiti o toleranciji doći će do pravih promjena u društvu. Poticanjem mladih na toleranciju umanjiti ćemo predrasude i stereotipe s kojima se susrećemo svakodnevno. Uvijek će postojati pojedinci koji neće birati toleranciju, no iznimke ne čine pravilo. Uz sve resurse koji su nam dani u današnje vrijeme imamo priliku zaista napraviti velike promjene, među nama, kao i budućim generacijama. Na mladima svijet ostaje.
Ema Krošelj
Tolerancija
Tolerancija obuhvaća i označava uvažavanje i i toleriranje tuđih ideja, stavova, načina života i slično.
Tolerancija je bitna stavka u svakodnevnoj komunikaciji. Tijekom odrastanja bilo bi poželjno steći vještinu tolerancije i poštivanja različitosti. Tolerancija nije dobrodušnost ili popustljivost, ona je aktivan stav priznanja i uvažavanja drugih. Blisko je povezana s predrasudama jer tolerantna osoba neće izbjegavati doći u kontakt s predmetom svoje osude, već će otvoreno usvajati nove informacije koje bi mogle ublažiti ili promijeniti predrasude. Najčešće smo tolerantni prema osobama s kojima dijelimo ista ili slična mišljenja i karakteristike no bitno je razviti sposobnost tolerancije za svakog pojedinca ili grupu. Moramo shvatiti da je sposobnost tolerancije zapravo bogatstvo zato što nam daje mogućnost da proširimo svoje znanje, naučimo nešto novo ili shvatimo da smo možda bili u krivz pa promijenimo mišljenje ili stavove.
Važno je djecu od rane dobi poučavati vještini tolerancije jer je ona temelj svake kvalitetne i pozitivne ljudske interakcije.
Teodora Heruc
Pisanje eseja je dio aktivnosti koji se provode kroz projekt "Kreativna REakcija za nenasilje" kojeg provodi udruga Zamisli uz financijsku podršku Grada Zagreba.
