Dok se borimo za ravnopravan status osoba s invaliditetom u društvu, često naglašavamo da ne postoje posebne potrebe osoba s invaliditetom.
Dok kao društvo stremimo izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, postaje očito da potrebe osoba s invaliditetom nisu nikakve posebne, već da osobe s invaliditetom iste potrebe zadovoljavaju na ponešto drugačiji način. Time nastoje pokazati da invaliditet nije, ili ne bi trebao biti, ono što ih čini posebnim.
Dok se većina mladih bori pokazati koliko su posebni, osobe s invaliditetom nastoje pokazati da nisu posebni zbog invaliditeta. Naprotiv, posebni su zbog sposobnosti i karaktera, kao i svaki drugi čovjek. Upravo zato, poseban pristup osobama s invaliditetom je suvišan.
"Tehničke" preinake, poput one da sugovornik bez invaliditeta vjerojatno neće sa sugovornikom koji ima invaliditet razgovarati stojeći, nego sjedeći, samo su prilagođavanja situaciji, za kakvima ponekad posežu i osobe bez invaliditeta. Doduše, sugovornik bez invaliditeta možda će imati ponešto pozitivniji prvi dojam o sugovorniku s invaliditetom nego li je to inače slučaj kod upoznavanja. Tu pozitivnu diskriminaciju možda će produbiti nagli prelazak na "TI" nakon što sugovornik s invaliditetom zatraži neki oblik tehničke pomoći. Korak dalje u pozitivnu diskriminaciju vjerojatno će biti pretjerano divljenje sasvim uobičajenim postignućima...
Takva situacija će potrajati sve dok se spomenuta dva sugovornika uistinu ne upoznaju, nakon nekoliko ispijenih kava. Tada će se vjerojatno obojica zapitati kako ih je prevario prvi dojam. Možda će upravo zato oklijevati sa negodovanjem zbog neke odluke ili ponašanja jednog od dvojice sugovornika u ovoj priči. No, kada prihvate realnost da nitko nije savršen, pogledat će istini u oči. Uz poneki malo gorči gutljaj kave, obojica će na kraju ipak morati priznati: imali invaliditet ili ne, svi ljudi su - samo ljudi. Ponekad ljubazni i blagi, a ponekad frustrirani i ljuti.
Na kraju, bez obzira je li nam današnji dan dobar ili loš, danas, kao i jučer, svatko od nas ima svoj karakter, svoje sposobnosti i različite dane koje proživljavamo. Dane koji su jako lijepi i one koji nisu toliko lijepi, a ipak smo u svakom od tih dana svi mi i dalje - posve obični ljudi.
Autorica: Ivona Šeparović
