Koliko ste puta vidjeli kosinu koju osoba s invaliditetom ne može samostalno prijeći zbog prevelikog nagiba? Koliko ste puta u raspravama o (ne)pristupačnosti neke zgrade čuli da "novca za nove investicije nema"?
Osobe s invaliditetom ovakve situacije doživljavaju svakodnevno. U njima se stvari postavljaju iz financijske perspektive, kao da je pristupačnost luksuz i kao da odabir hoćete li i kako ćete ući u neku zgradu ima cijenu. No, osiguravanje pristupačnosti je pitanje razumne prilagodbe, koja bi prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom trebala biti zajamčena svakoj osobi s invaliditetom.
Naime, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom definira: "'Razumna prilagodba' znači potrebne i odgovarajuće izmjene i prilagodbe koje ne nameću nerazmjeran ili neprimjeren teret, potrebne u konkretnom slučaju, kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom ravnopravno s drugim osobama uživaju i koriste sva ljudska prava i temeljne slobode." U ovom smislu Konvencija ide i korak dalje, utvrđujući da je uskraćivanje razumne prilagodbe jedan od oblika diskriminacije na osnovi invaliditeta. Taj oblik diskriminacije po definiciji označava "svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovu invaliditeta, čija su svrha ili posljedica umanjivanje ili poništavanja priznanja, uživanja ili korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda, ravnopravno s drugim osobama, na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, društvenom i svakom drugom području. Ona uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući uskraćivanje razumne prilagodbe." Svi spomenuti pojmovi jasno su definirani u članku 2 UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
Gledajući kroz prizmu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, postaje očito da je osiguravanje arhitektonske pristupačnosti neke zgrade zapravo poštivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom, a ljudska prava su neotuđiva i ne možemo im određivati cijenu. Ili barem kao društvo ne bismo trebali dozvoliti da se bilo koji pojedinac nađe u situaciji da društvo propituje isplati li se poštivati njegova ljudska prava. To pitanje je često dio svakodnevice osoba s invaliditetom, a postane aktualno svaki put kada na pristupačnost gledamo kao na luksuz.
Autorica: Ivona Šeparović