Dobrobiti asistencije nemoguće je ukratko pobrojati. Nužno ih je obrazložiti.
UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom navodi pristupačnost kao jedno od osnovnih ljudskih prava svake osobe s invaliditetom. U članku 9. stoji da će "države stranke ove Konvencije poduzet će odgovarajuće mjere osiguravanja pristupačnosti osobama s invaliditetom". Pod time se podrazumijeva i "osiguranja drugih oblika pomoći u vidu osobnih asistenata i posrednika, uključujući vodiče, čitače i stručne tumače za znakovni jezik, kako bi se olakšao pristup javnim objektima i prostorima otvorenim za javnost" (stavak 5). Kako asistencija utječe na svakodnevni život osobe s invaliditetom?
Asistencija prije svega omogućuje osobi s invaliditetom da donosi odluke "bez kalkulacija" o tome koliko joj je snage ostalo. Započinjući posve običan dan, planiranje je nezaobilazno. Ne samo planiranje u smislu: "Što ću danas raditi?", već i u smislu: "Imam li danas dovoljno energije za sve to?". Nikome nije svaki dan isti, svatko od nas se ponekad osjeća odlično, a ponekad "bez veze", bez posebnog razloga. Naravno, način na koji smo započeli dan odredit će koje ćemo stvari taj dan moći raditi, no ako ste osoba s invaliditetom zahtjevnost aktivnosti poput pranja zubi može biti definirana odgovorom na pitanje: "Kakav mi je dan danas?".
Potreba za "kalkuliranjem" o snazi i energiji omeđena je istim pitanjem. Ako sam obavljaš stvari. Kada imaš asistenta možeš računati na pomoć za stvari koje ne možeš sam napraviti, ali i na to da ne trebaš improvizirati rješenja. Uz pomoć asistenta, stvari možeš napraviti na najjednostavniji način, koji nije definiran ograničenjima invaliditeta i koji čuva tvoju privatnost, što nikako nije nevažno. Tada shvaćaš da "posjeduješ" svoje odluke, koje ti svakodnevno donose pobjede, ali i pogreške. Za sve to si sam odgovoran: jedini krivac i jedini zaslužni pojedinac. Preuzimaš odgovornost, radiš ono što uistinu želiš i saznaješ koliko stvarno možeš.
Stvarna je to neovisnost, koju je ponekad teško vidjeti ispod izraza "aktivnosti svakodnevnog života" ili opisa: asistencija pri jelu, oblačenju i kretanju. Za tu stvarnu neovisnost ponekad nisu spremne ni same osobe s invaliditetom i zato ih je potrebno dodatno osnažiti. A tada, počinje pustolovina pomicanja vlastitih granica, prelaženja preko podcjenjivanja / precjenjivanja svojih mogućnosti, uklanjanja prepreka u svojoj i tuđim glavama, pa tek na kraju u svojim rukama i nogama. Kad sve to zbrojimo postaje očito da asistencija osobi s invaliditetom omogućava suočavanje s realnošću na putu do ostvarenja onoga što je nekoć i toj osobi izgledalo nemoguće. Uz osiguranu asistenciju (neki) snovi tako postepeno postanu stvarnost.
FOTO: pixabay.com
