Aktivizam je moćan način utjecaja na promjene u društvu. Za one koji se odaberu aktivirati, to nije preteška stvar, bez obzira na to kojoj promjeni nastoje doprinijeti.
Ipak, većina građana suzdržava se od aktivizma, a svoju potrebu za "uključivanjem" u društvena zbivanja zadovoljavaju mrmljanjem na druženjima s prijateljima ili objavljivanjem ogorčenih komentara na društvenim mrežama. Ono što govore ili pišu možda je i istinito, no donosi malu korist za društvo, jer sve ostaje samo na riječima. Bez djela. Suprotnost ovom pasivnom ne-djelovanju jest aktivizam.
U svojoj suštini, aktivizam je vrlo jednostavan: uočite problem, povežete se s ljudima koji ga također žele riješiti, zajedno pronađete način kako to učiniti i - djelujete. No, jedna je stvar u aktivizmu posebno izazovna, a to je - promjena perspektive. Riječ je o preduvjetu bez kojeg aktivizam nema smisla jer aktivističko djelovanje podrazumijeva da pojedinac želi riješiti problem koji postoji u društvu, a ne tiče se (samo) njega osobno.
Štoviše, problem za čije se rješavanje pojedinac aktivistički zalaže, uopće ne mora biti njegov osobni problem. Kada je problem koji pojedinac nastoji riješiti u društvu također njegov osobni problem, radi se zapravo o preuzimanju odgovornosti za njegovu budućnost, ali i budućnost drugih ljudi koji se nalaze u istoj situaciji kao i taj pojedinac. Zamka takvog aktivizma jest da će u tom slučaju osjećaji ponekad prevladati nad razumom u trenutku kada to nije dobro za rješavanje problema u interesu društva. Ako je pojedinac "upleten u priču", njegovo iskustvo može doprinijeti kvalitetnijem i bržem rješavanju određenog društvenog problema. No, za uspješan aktivizam ključno je da njegova perspektiva bude značajno šira od njegovog osobnog iskustva.
Upravo zato, osobe koje nisu izravno povezane s nekim problemom u društvu, u svom aktivističkom djelovanju mogu biti iznimno uspješne. Njihova intrinzična motivacija potiče ih da steknu potrebno znanje, dok uvid u iskustva suočavanja s određenim problemom u društvu dobivaju od ljudi na čiju svakodnevicu utječe upravo problem koji žele riješiti. Ti aktivisti su, logično, objektivniji, a s te distance često vide ono što je skriveno osobama koje se s tim problemom svakodnevno susreću.
Bez obzira na to imamo li osobno iskustvo suočavanja s nekim specifičnim društvenim problemom ili ne, svatko od nas se može aktivirati u rješavanju nekog društvenog problema. Svi bismo trebali biti aktivisti u području koje nam je blisko, koliko god nam to svakodnevne obveze dopuštaju, jer u svakom segmentu svakog društva postoji prostor za napredak. Ako nešto ne poduzmemo, "potpisujemo" nazadovanje društva, koje svojim ne-djelovanjem činimo slabijim. Ne zaboravimo, društvo će biti onakvo kakvog ga zajedno izgrade pojedinci, jer svi oni zajedno čine društvo. Stoga, ako nam se čini da se nešto treba promijeniti, moramo najprije problem sagledati iz perspektive koja je šira od našeg vlastitog iskustva, a onda… A onda se aktivirati te svojim djelovanjem potaknuti i druge da doprinesu nekoj pozitivnoj promjeni u lokalnoj zajednici.
FOTO: pixabay.com
